Gde je nestala politička bliskost?

Bili smo među prvim posetiocima izložbe „Prometeji novog veka“ u Muzeju Jugoslavije i pokazujemo vam neke od poklona koje su iz Indije dobijali Josip Broz Tito i njegova supruga Jovanka

Piše: Nikola Todorić

Autori izložbe inspirisani su šezdesetogodišnjicom održavanja prve konferencije Pokreta nesvrstanih, a u fokusu su odnosi Jugoslavije i Indije u domenu umetnosti i kulture. Ovde su prikazane i slike Petra Lubarde, jednog od najznačajnijih jugoslovenskih slikara koji je imao važnu ulogu u predstavljanju Jugoslavije Nesvrstanima.

Petar Lubarda, Čovek i zveri. 1964. godina

Kuda god da bi krenuli, Josip Broz Tito i Jovanka dočekani su i ispraćeni kao kraljevski par. Svi su se divili njihovim harizmama, od Lilajane Karter, majke predsednika Kartera, do školaraca iz Pjongjanga gde je Titu priređen najveći doček u istoriji svetske diplomatije. Ipak, Tito je Indiju voleo na poseban način jer je sa Jugoslavijom i Egiptom bila osnivač Pokreta nesvrstanih. Kada pogledate izložbu i podsetite se prethodnih (gde smo videli najvrednije poklone dobijene od careva, kraljeva, prinčeva, šahova i predsednika) verovatno ćete se zapitati gde je nestala bliskost između državnika. Bonton diplomatije promenio se, danas se ne poklanjaju predmeti iz muzeja kao nekada Titu i nezamislivo je da se priređuju parade na stadionima kao Titu u Koreji, Kambodži i Indiji.

Mogulsko carstvo se na vrhuncu moći prostiralo na teritoriji današnje Indije, Bangladeša, Pakistana i Avganistana. Poznato je po mauzoleju Tadž Mahal, koji se nalazi u blizini grada Agre, prve mogulske prestonice, koju je Šah Džahan odredio za grob prerano preminule supruge Mumtaz Mahal. Izgradnja njenog mauzoleja počela je 1632, a završena je 1653. godine. Kada je Džahan umro, sahranjen je pored u mauzoleju koji je se ubraja u arhitektonska svetska čuda.

Lakšmi je boginja bogatstva i prosperiteta, cilj života kako materijalnog tako i duhovnog. Tesno je povezana sa lotosom, cvetom koji raste iz mulja, cveta na površini vode i simbolično predstavlja rođenje u materijalnom svetu, njegovo prevazilaženje i konačno ostvarenje u duhovnom. Podnose joj se žrtve u svakoj trgovini i svakoj kući.

Veruje se da je Buda živeo i delovao uglavnom na severoistoku drevne Indije u periodu između šestog i četvrtog veka pre nove ere. Budistička umetnost Indije se razvija pod jakim uticajem helenizma, odnosno Rima i rimskih stilova, pa se pretpostavlja da je u to vreme stvoren i Budin lik kao rezultat uticaja helenističke umetnosti (naročito Apolonovog lika) na autohtone elemente.

U hinduizmu, kao i u hrišćanstvu, postoji ideja o trojstvu najviših. Taj trijumvirat bogova čine Brama, Višnu i Šiva, vrhovna božanstva koja kontrolišu beskonačne cikluse vremena i pokreću stvaranje i uništenje. U toj koncepciji je Šiva, čiji ples po verovanju u isto vreme i stvara i uništava.

Kutija u vidu škrinje sa ključićem sa prikazom slonova u centralnom frizu i floralnim motivima sadrži dve knjižice sa receptima za služenje indijskog čaja, koji je verovatno bio deo kompleta. Identičnu kutiju možemo videti na „Indijskoj nacionalnoj izložbi“ održanoj na Beogradskom sajmu 1965. godine, kada je verovatno i poklonjena Josipu Brozu Titu.

Slika predstavlja majku Zemlju koja sa jednakom ljubavlju hrani i crno i belo dete, dok apstraktni elementi oko nje predstavljaju raznolikost mnogobrojnih nacija i država. Bila je izložena na Vadovoj samostalnoj izložbi koja je otvorena 20. avgusta 1962. u Galeriji Kulturnog centra Beograda. Vad je bio stipendista jugoslovenske vlade i petnaest meseci boravio u Jugoslaviji proučavajući fresko slikarstvo u manastirima.

Autorke izložbe su kustoskinje Muzeja Jugoslavije Ana Panić i Jovana Nedeljković.

Izložba će biti otvorena do 14. novembra.

Share