Bojana Vunturišević: Kraj je uvek najlepši jer sledi novi početak

Nakon dve godine od izlaska albuma Daljine, ponovo se družimo sa Bojanom Vunturišević, čiji se novi singlovi Promašaj i Full control vrte od početka leta, a sudeći po reakcijama publike, slušaćemo ih još dugo. Sa Bojanom smo napravili malo premotavanje zbivanja u proteklom periodu i začinili razgovor jednom laganom letnjom pitalicom.

Fotografije: Luka Trajković

Draga Bojana, prošlo je gotovo dve godine od izlaska tvog prvog solo albuma i našeg razgovora. Hajde da napravimo jedno brzinsko premotavanje! Možeš li da izdvojiš neke trenutke koji su obeležili period za nama?
Toniju Montanu je deset godina prošlo kao tren, a ja nisam ni trepnula i evo ti mi kažeš da su prošle dve godine. U tom periodu desile su se nove pesme, neke sam završila, neke ću završiti, a neke sto posto neću nikad ni pustiti. Dosta smo svirali, upoznavali neke nove ljude dok smo hrlili ka Daljinama. Sa njima smo pevali, plesali, malo i plakali, ali da niko ne vidi.

Nedavno su na sreću svih koji vole tvoju muziku izala dva letnja hita. Hajde da krenemo od singla Promašaj. Nastao je u saradnji sa Minjom Bogavac, koja priča stoji iza ove pesme?
Iza ove pesme stoji dosta priča koje ću pokušati da sažmem u jedan pasus. Možda podugački pasus. (smeh) Prvo stojim ja, stameno na četrnaestom spratu jedne zgrade u Beogradu. Pored mene, tu je i moj iPad na kom beležim većinu svojih muzičkih i liričnih ideja. Tada se desilo i jedno vrlo intenzivno poznanstvo koje me je inspirisalo i iz mene izbacilo reč PROMAŠAJ. Kako sam u prošlosti dosta slušala Bebi Dol, na tu reč ‘promašaj’ fantastično je leglo i ono „a ja jaj”. U nedostatku lirične celine, put me je odveo u Šabac, gde danas Minja živi, i nas dve smo udružile snage i zajedno napisale ono što vi danas slušate. Na svom daljem putovanju pesma je stigla do Voždovca gde ju je producirao Ivan Mirković Bambi, ali i do Novog Sada, za moje stvaralaštvo beskrajno važnog grada, da bi joj Luka Jovanović LUXONEE dodao fantastične detalje.

I video je vrlo interesantan, a režiju za spot potpisuje tvoj suprug Ivan Stojiljković. U najavi spota bila si veoma emotivna i rekla: „Čitav moj život i moja ljubav stala su u četiri minuta.” Ispričaj nam o simbolici koja prati spot?
Sama pesma se desila nekoliko meseci pre nego što je moj tata otišao u beskraj. Tata je bio moj muzički gen. Neko ko je ovo što radim voleo više od mene same. Stalno je pratio preglede na jutjubu, gledao i čitao moje intervjue, u kafiću u kom je igrao šah „terao” je konobare da puštaju moju muziku. Dakle, (naj)hardkor fan. Ovu pesmu nije stigao da čuje i ja sam želela da mu posvetim video koji sam uradila sa ekipom sa kojom godinama unazad sarađujem. Na čelu te ekipe je moj Ivan, fantastičan reditelj beskrajnog talenta i muzikalnosti. Potrudili smo se da nastavimo vizuelni koncept koji smo postavili dok smo radili Daljine, pa se u spotu pojavljuju žene različitih starosnih dobi, ali i puno transrodnih žena. Takođe je važan motiv jabuke koja je za moju porodicu jako važan simbol. Naša prodavnica se zvala „Jabuka”, ime sam joj dala šestogodišnja ja, tatin poslednji obrok bila je jabuka, taj jedan zalogaj koji je bio u obliku jabuke. Želela sam sebe da okružim sećanjima u znak najveće zahvalnosti za život, talenat i umeće da živim.

U saradnji sa Tuborgom si napravila rimejk pesme Eyesburn-a Fool Control, koja u tvojoj verziji glasi Full Control. Šta možeš da nam kažeš o ovoj saradnji?
U pesmi „Full Control” ostvarila sam novu saradnju sa mladim novosadskim producentom Lukom Jovanovićem, koji je moj kolega i diplomirani pijanista, i koji je potpuno novi član naše ekipe. Taj projekat je bio pun rizika, jer sa Lukom nikada nisam sarađivala, a i nikada nisam pravila lirički remiks neke pesme. U tom lirskom segmentu sam sarađivala sa mojim prijateljem Andrijom Milkićem koji me je fantastično vodio kroz proces i na fenomenalan način nadovezivao svoje na moje misli. Jako mi je drago da sam obradila pesmu sa albuma koji je žešće važan za moje odrastanje i muzičko sazrevanje, a najdraže od svega mi je što sam sa Kojotom par sati provela u studiju i što je on odobrio pesmu.

Raduje me to što uprkos svim promenama ostaješ suštinski dosledna svom stilu, iako si uspela da „začiniš” svoj zvuk i vizuelni identitet, pa deluješ smelije i odlučnije. Kako si zadovoljna reakcijama publike?
U suštini sam najzadovoljnija svojom reakcijom na pesmu. Uživala sam dok sam je stvarala, uživala sam kad sam priključila druge ljude u proces, uživala sam kad sam stavila tačku na pesmu i dok smo snimali spot. Kada proces teče tako lagano, kao da klizi, znaš da imaš dobru stvar, a dobre stvari uvek nailaze na fantastična reagovanja kod drugih ljudi. Nisam neko ko čita komentare na netu, imam vremena za to, ali ne i interesovanja. Međutim, ovog puta sam sela i pročitala svaki komentar. Pesma se pojavila na kanalu mog izdavača „Bassivity digital”, koji je izvorno neguje rep/trep zvuk, i jako me je zanimalo šta će ljudi koji taj kanal prate napisati. Svi komentari su fantastični, ima par njih koji nisu negativni, već su u fazonu „daj da napišem bilo šta”.

Sudeći po objavama na društvenim mrežama očekuje te radno leto, bio je Exit, Love fest… Ostaje li prostora za odmor? Kakvi su dalji planovi i šta je sledeće čime ćeš obradovati svoju publiku?
Muzika je moj posao i od toga ne mogu da pobegnem. Ona svira u kafiću na plaži, u taksiju, avionu, autobuskoj stanici… Kad je nema nigde, ona vrlo glasno svira u mojoj glavi. Dakle, 24/7. Nema odmora, to je moj odmor. I moj beg. I moja realnost. I moje sve i ništa. U iščekivanju Love festa, ali i drugih festivala na kojima ćemo nastupati, pratim reakcije ljudi na pesmu koja je izašla pre par dana, a koju sam pisala za Saru Jo, ali i sažimam svoje misli koje ću pretočiti u pesme koje ćete slušati tokom zime.

#PLEZIRPITALICA

Ovog leta iz sveg glasa pevam „Aman zalazi u beskraj dok mi kožu grize so” Senidah.

A đuskam samo uz „beatove“ sa Jamajke.

Pesma koju slušam kad niko ne čuje je pesma Tome Zdravkovića „Čekaj me, ja ću sigurno doći”. Slušam i plačem.

Letnji dan ne mogu da zamislim bez dugog hodanja, ležanja po krovovima i bez vetra u kosi.

Rečenicu koju ovih dana sebi najčešće upućujem je: Kratko, jasno i strogo: SPAVAJ!

Moji dani su vrtlog nemira.

Leto u Beogradu je nešto što s nestrpljenjem očekujem u periodu od septembra do aprila.

Kraj je uvek najlepši, jer sledi novi početak.

Share