Artefakti s putovanja – uspomene uz vaše memorabilije

Privikavajući se na nove uslove života i nemogućnost putovanja, bar ne u nekoj bližoj budućnosti, postajemo okruženi uspomenama i, omamljeni nostalgijom, okrećemo se njima. Spremili smo vam novu seriju članaka kroz koje će naši sagovornici izdvojiti nekoliko artefakata, sitnica koje čuvaju s putovanja i ispričati nam priču o njima, a posledično i mestima koja su obišli i iskustvima koja su doživeli.

Ove nedelje nam o svojim memorabilijama govori Nina Simonović, koja vam je već poznata kao veran član naše redakcije. Nina je poslednje tri godine živela na putu, kao digitalni nomad, a zbog trenutne situacije je bila prinuđena da menja svoje planove za naredna putovanja. U ovim trenucima, kada ne može da putuje, rado lista stranice svojih starih dnevnika sa putovanja i najdraže uspomene proživljava iznova kroz fotografije i sitnice koje su sa njom proputovale pola sveta i podsećaju je na lepe trenutke.

Šta za tebe znače putovanja?

Putovanja su za mene način života i strog, ali najdraži učitelj, onaj koji najviše nagrađuje. Iako je trenutno nemoguće putovati, sve one lekcije, iskustva i uspomene koje sam proživela na putu su sada uvek sa mnom, postale su neodvojivi deo moje ličnosti. Sada, kada ne mogu da putujem, sećam se kakav osećaj ostavlja koža slona na mom dlanu, koju sam prvi put dotakla u Aziji, ili kako izgledaju toskanska sela kada ih upoznaješ jašući konja. Sećam se kako je emocija koju prenose muški igrači flamenka na ulicama Sevilje jača i nabijenija od one koju prenose žene. Kako je izlazak sunca zaista magičniji iznad hramova u Angor Vatu. Kako sam se sporazumela gestovima sa lokalnim frizerom koji ne zna ni reč engleskog, a ja pak ni reč tajlandskog, u ruralnom delu severnog Tajlanda. Kako sam stajala na samom rubu Evrope, u Portugalu i gledala talase Atlantskog okeana kako besne o strme litice. Kako sam se bespovratno zaljubila u život u Kopenhagenu i naučila da je skroz u redu udovoljiti svojim željama. Kako sam doživela najčistiju ljudsku interakciju sa lokalcima u Vijetnamu i brala čaj na poljima u severnom Tajlandu. Kako je posle svake pređene kaldrme, svake pojedene paste i popijene čaše vina rasla moja ljubav prema Italiji i kako sam upijala njihov životni optimizam. Sećam se da su mi suze nehotice išle niz obraze od sve te lepote kada sam se susrela prvi put sa peterburškom arhitekturom i višečasovnim zalascima sunca, prouzrokovanih belim noćima. I kako sam vozila kajak Nevom u praskozorje. Da li mi je žao što je sve ovo stalo? Naravno da jeste, ali čvrsto verujem da je to samo privremeno. Na kraju krajeva, i iz ovog statičnog perioda u životu možemo i treba štošta naučiti.

Kakve suvenire donosiš sa putovanja i koje značenje za tebe imaju ti artefakti?

Verujem u minimalizam i ne volim da posedujem stvari koje mi ili ne koriste, u smislu da mi ne čine život lakšim ili nemaju određenu emotivnu vrednost. Iz tog razloga ne volim niti kupujem klasične suvenire kada putujem. Uvek se trudim da to budu stvari koje su karakteristične za destinaciju i usko vezane za moja interesovanja i ličnost. Neretko su to pokloni koje dobijam od lokalaca, oni uvek imaju najveću emotivnu vrednost. Ako bih bila potpuno iskrena, moje najvrednije uspomene s putovanja su one koje čuvam u svom umu, mentalne slike i iskustva koja su ostala duboko urezana u mom sećanju, a ne materijalne stvari. Ipak, želela bih da izdvojim par sitnica koje su mi veoma drage i bliske srcu, i koje me uvek podsete na neke divne trenutke i lokacije širom naše planete.

Kuda ćeš prvo otputovati nakon što slobodna putovanja budu opet moguća?

Ovaj statičan period me je naterao da preispitam svoje prioritete i utvrdim sama sa sobom na koji način ću se posvetiti putovanjima kada sve ovo prođe. Sve one destinacije koje su odložene ove godine će se verovatno naći pri vrhu liste, ali se ipak najviše nedostaje Kopenhagen. Veoma se radujem ponovljenim destinacijama i dubljem, slojevitijem upoznavanju određene zemlje, tako da su Danska, Portugal i Italija ozbiljni kandidati za još jedan slow travel momenat.

Share